tvoj plač me budi iz sna
bunovnog

sklupčana si pored mene

uzimam
ljubim
smirujem

i ne znam kojeg si spola
ni zrcale li slike tvoje oči


i onda..
ponekad..
ne znam plačeš li ti ili ona

razgrćem
tražim
osjećam toplinu tvog otiska

al pronalazim samo suze

klize..
niz obraze..
bešumno

natapaju prazninu

koju ni njen osmjeh ne može ispuniti

Okovi

kakva želim biti?
sve ono što ti nisi nikada bila.


trebalo mi je da shvatim kako posjedujemo istu tajnu.
istu želju.
isto ludilo.

klišej.
tako očiti
i meni nedokučivi.

jesi li znala razlog?

osjećala me kao ja nju sada?


kakva želim biti?
svoja. nepatvoreno.
pa makar bila poput tebe.

Okovi

promatrala je već
kako pokretima
smiruje životinje

poželi biti jedna od njih

Okovi

probaj zamisliti kako boli praznina
kako boli ništa

i sve misli koje se isprepliću na raznim nivoima
svi ti razgovori mene i mene
postoje
samo zato da ispunim to veliko ništa
što me usisava

jer ono što je malo
iščezava
i teži prema nuli
(a ja ne želim nestati)

ali
tada bi i praznina
koja me ispunjava
morala podjednako konvergirati

no ona raste
izruguje se svim zakonitostima
izlazi i obujmi me
stisne
da postanem još manjom
neprimjetnom

.
(točka)

a u njoj skoncentrirana sva bol

grči
zavija
vrišti
steže
urliče
reži
eksplodira

prsnuće
koje me vraća u naizgled sasvim običnu ljušturu

i praznina koja razdire


Okovi

pronađi me
jednostavno je

i odmah
potom
se izgubi sa mnom
u nepovratu


Okovi

ulaziš mi u snove.
.miluješ usnama
.ljubiš rukama
.grliš mislima

ulazim ti u snove.
.milujem usnama
.ljubim rukama
.grlim mislima

.samo…
.još…
.pronađimo način…
…kako sanjati isti.


hoće li se to nazivati stvarnost?


Okovi

dok čitam tvoje riječi
crvenim se i sramim
mada ne postoji bojazan da budem viđena

i smiješna sam
sama sebi
kao nestašno djevojče
uhvaćeno u nečem zabranjenom i slasnom

pogledom preletim preko slova.
poprimaju značenje,
oblikuju se
i neke riječi me zabljesnu.
u tren postane toplo

skrenem pogled

nekoliko ubrzanih treptaja srca
i spuštene trepavice

oči vrludaju,
vraćaju se čitanom
i scena se ponavlja
dok napokon sve ne upijem

ugodne slike se proliju mnome

onda samo uživam u njima
udobno zalegnem
i puštam da me obuzmu

osjetim kako riječi donose tebe


poslije ti odgovaram.
isprekidano.

crtam.

scenu po scenu.

zamatam ih nježno,
povezujem

i žudim da i ti zadrhtiš čitajući


Okovi

prsti su ostavili nevidljivi trag
topao i mekan
sveprisutan

izlazim

korak
po korak
po korak

pogled prema olovnom nebu

kap
po kap
po kap

sakupljam kapi na koži

dotiču
preuzimaju toplinu



pomisao na tebe
toplo
ugodno treperenje

kapi klize po koži
hladno
izaziva drhtavicu

toplo
hladno
treperavo
naše


Okovi

pomiluješ me pogledom
nasmiješiš se vragolasto
dotičući nehajno prstom sasvim nebitnu stvar
sa suprotne strane stola

pokreti prošlih noći

oči se suzuju, vlaže
usne razvlače u osmijeh
udisaji remete

treptaj oka potraje vječnost
taman dovoljno da intenzivira
iskušeno


Okovi

duboko se zavlačiš u ono moje ja koje inače ostaje skriveno
pronađeš nevidljivu poru, približiš se kad spustim pogled i nečujno uvučeš
prodreš u mene, kliziš kroz meso, režeš kosti, radiš si put
rasteš, hraniš se mislima koje presretneš
doznaješ najdublje tajne

tvoja boja je crvena

protječeš žilama, u tren se prospeš po unutrašnjosti, stisneš i grčiš
miluješ kožu s unutarnje strane, stvaraš zamamnu jezu

tvoja boja je plava

šapćeš, intrigiraš riječima
kovitlaš misli, moje i usađene - da ih ne razaznam
gledaš kroz moje oči svojima

tvoja boja je zelena

i ne znam od kad si tu, samo osjećam kako bujaš i obuzimaš
dotičeš
zavodiš

tvoja boja je vatra

gorim


Okovi

riječ – "nemoguće"

pogled – zamućen i dug. kroz poluzatvorene trepavice.

dodir – prisloniš mi dlan blizu obraza, nježno.
a zatim se obraz privije sam
moje rame - tvoja ruka – moj obraz
zajedno


što je dovoljno za bliskost tako intenzivnu da donosi suze?
kliznu same


Okovi

usred gomile
tvoj dodir
briše sve.
pokrete, poglede, prizvuke

samo intimna projekcija

crno-bijeli film prikazan na starom projektoru
platno razvučeno između nas
slika po slika
mene kraj tebe
tebe u meni


Okovi

ostaviti
knjige, note, fotografije
misli, strahove, želje, suze, ljubavi
tebe, nas

kupiti
novu haljinu, sandale
gel za tuširanje, pastu za zube
kremu, sjenilo, mirise

sprati sa sebe prošlost
kapima vode što bolno udaraju
otirati frotirom zaostale misli
baciti ručnik neka leži na podu poput stare kože
da bude zadnje iz tog života što dotičem

promijeniti boju kose
način na koji ističem oči
namazati tijelo kremom
odjenuti se, nataknuti sandale
uzeti nekoliko stvari u torbu
parfem i.. gotovo

nestati
bez tragova i suvišnih poruka

pronaći sebe ponovo
negdje daleko, neku drugu
nikada se ne osvrnuti

lutati

zastati na tren u nečijem zagrljaju, na nekoj kavi
razmijeniti riječi, pogled, osmijeh
upoznati
ostaviti
pobjeći prije nego što zavolim, prije nego zavole
ne buditi se s njihovim mirisom u nozdrvama
priječiti im ulazak u sne

sjesti na prvi vlak, ukrcati se na brod, odletjeti
prije nego poželim ostati

nepoznati gradovi
nepoznati ljudi
nepoznate želje

ne zadržavati se predugo
ne dati da me vežu

pobjeći daleko
i još dalje


zatvaram vrata, odlazim

Okovi

razdaljine mirišu na tebe


._I_.
veliki sat otkucava zadnje sekunde susreta


.kolodvor
.kolosijeci
.tračnice
.vlakovi

moje ruke priljubljene uz staklo, iznutra.
izvana, svojima dotičeš usne
i smiješiš se pogledom

zvižduk.
okreneš se i potrčiš
prema plavom vlaku koji kreće u suprotnom smjeru

[dovoljno vremena da iskočim iz vagona]

plavo je boja tvojih očiju.

tvoje oči gledaju u moje.
s tobom ću,
želim zaroniti u plavetnilo koje zrcališ

sutra,
slična scena nakon svitanja.
neki drugi kolodvor


i jutro koje miriše na tebe

Okovi

- Dobro si?
- Jesam. ..laž../

- Voliš me?
- Najviše. /..istina..

- Osjećam da je ovaj put drugačije.
- I ja. ..laž../

- Što razmišljaš?
- Kako ne bi mogla sve ovo bez tebe. /..istina..


Okovi

snatrim
promatrajući te dok spavaš
pogledima ti prelazim leđima
i ljubim zjenice

dan se ponavlja ponovo i ponovo

nepotrebne su fotografije pokreta i snimke riječi
one ostaju urezane u meni
zauvijek


Okovi

podsjećam te na pekmez od borovnica
rado bi me čuvala u tegli

kada osjetiš želju
ušuljala bi se u špajzu

popela na prste da odmakneš
konzervirane kisele paprike
koje me skrivaju od pogleda kradljivaca

dosegla bi staklenku
pažljivo je otvorila
pomirisala sklapajući trepavice
ugurala kažiprst u slasno punjenje
promatrala komade voća kako klize
i oblizala

u ustima ja
u nosnicama ja
u tebi ja


Okovi

RAZOTKRIVANJE oblik šake prsti stisak položaj način prvo jagodice omotaš prste dlan stisneš između istih tvoj nepogrešivo

DODIRA isti isti isti isti isti isti prisloniš zariješ ih kao pijavice pritisneš prepoznajem nepogrešivo tvoja

Okovi

poželim viđati te češće
biti s tobom dulje

al' onda bude noć poput ove

spavamo zajedno isprepletenih udova
milujemo se u snu
dočekamo jutro budne
ispunjavamo svaku ukradenu minutu

i znam da ne bi bilo ovako
da su sve noći naše

rekla bi ti
idi sama u krevet, doći ću brzo
ušuljala bi se za koji sat, ne dotičući te
i zaspala

ovako poslije jedne noći uz tebe
osjećam tvoju prisutnost danima


Okovi

slijedim tragove

po pločniku otisci stopala neznanih
rukopisi ispisani nevidljivom tintom
pozivi u kojima sugovornik ne izgovara riječi

potraga bez "predmeta" traganja

nešto mi nedostaje

riječ
dodir
osjećaj

saznati ću
kad potraga završi

Okovi

padnem i raspem se u komadiće

slažem se ponovo
promatrajući odraz u tvom pogledu


Okovi

tvoja ruka položena nehajno na mojoj nozi
nježno je dotičem i milujem dlanom
ispreplićem prste s tvojima

i stežem
i stežeš

Okovi

pronađi me
dotakni me
učini me poželjnom
napravi da treperim
prosipaj trnce dahom po koži
miluj me usnama

otkrij me ponovo
zatvorenih očiju

Okovi

Prebiram sporo po pristiglim pismima i
razvlačim radostan osmijeh.
Glasno ti izgovaram ime.
Uživam u najljepšem dijelu dana,
u svom čarobnom ritualu,
tvom pismu.

Upijam lagano svaku dragocjenu riječ,
kao da će nestati.
Iznova se vraćam na početak i
čitam ti misli.
Molim ih da mi poklone
tvoje mirise i dodire ruke
makar na tren.
Pri svakoj zapeti osjećam
ti dah, otkucaje srca
koje si pretvorila u slova.

Pokušavam zamisliti kako ih
oblikuješ i željela bih biti
tvoje slovo.

Strepim na svaki treptaj točkica,
na riječi koje samo mi
možemo razumjeti.

Razlivaju se po meni i tjeraju
da zadrhtim.

Lilie

otvaram sandučić
u njemu tvoje pismo
gledam u naslov i ne otvaram ga
čekam
uživam u spoznaji da ću uskoro čitati tvoje tragove
odgađam i povećavam užitak

odgovaram, ali ne šaljem
ne odmah
znam da čekaš
želim da uživaš, produženo


UPDATE: Okovi su nestrpljivi. Čekaju sekundu, možda dvije. Ako izdrže.:)

moja blizina te uskomešala.
draga si mi kada šutiš i promatraš me svojim velikim očima,
kao da se pitaš jesam li stvarno tu.
djevojčice, nisi sanjala kada si me jutros vidjela pred vratima.
znala sam da ćeš se zatrčati niz stepenice i zagrliti me.
nisam mogla shvatiti koliko mi nedostaješ,
mada treperim očekujući da te vidim.
pitam se je li "normalno" održavati vezu između dva grada.
jednostavno - sigurno nije.
no, ni mi nismo takve. neophodno nam je imati izazove.
vrlina ili mana?
prije tebe mislila sam da je nemoguće ovako voljeti.
pokušala sam naći odgovor u tuđim riječima, ali nitko ne opisuje nas.
nedostatak blizine upotpunjujemo razgovorima do duboko u noć,
povremenim susretima, ukradenim satima, pismima.
za ovo treba hrabrosti. mi je još uvijek nalazimo.


Okovi se i dalje igraju :)

igra mi se.

igrala bi se riječima. igrala bi se slikama. igrala bi se tijelima.

igra mi se.

napiši mi pismo. nacrtaj mi sliku. dotakni me.

igra mi se.

izgradimo pješčanik.

igra mi se.

napunimo ga pijeskom. dodajmo vode. valjajmo se u blatu.

igra mi se.

diraj me. steži me. učini da se smijem.

igra mi se.


Okovi

Kilometri šetališta uz obalu mora. Uske kamene staze obrubljene kamenim zidinama i morskim stijenama.
Drvene klupe za predah od duge šetnje, istesane za sitne razmjene nježnosti.

Šum vjetra i huk valova. More boje sivog neba, prošarano bijelim valovitim crtama koje postaju sve veće dok se pomiču i približavaju obali. Poneki list sudari se s licem.

Igra. Šećemo zagrljene. Moja ruka oko tvog struka, tvoja oko mog. Stisnuti čvrsto, bokovi nam se dotiču. Usklađujemo korake i mijenjamo njihov ritam naizmjence. Zavaravamo jedna drugu i usklađujemo se ponovo.

Nabijanje valova o obalu.
Sitne kapi vode nastale iz bijele pjene na našim licima, sol, zapetljana kosa od vjetra.

Sjedamo na klupu u zavjetrini od kamena. Sklupčana sam pored tebe, glava u tvom krilu. Čitaš mi neke priče i prolaziš rukom kroz kosu. Tako nevini dodir, a ipak čini da zadrhtim. Već dugo nisam čula nešto tako dobro, pametno i duhovito napisano.
Vjetar se razmahuje, riječi miješaju i postaju nerazumljive. Volim ton tvoga glasa.

Igra. Valovi zalijevaju stazu. Proučavamo olovno more i gledamo kako se rasipa nakon zapljuskivanja. Pravilo igre - pretrčavamo dijelove pokušavajući ostati suhe. Prva pogreška - zalijevanje, mokre noge i cipele. Ovo nije društvena igra s pločom, kartama, kockama i čovječuljcima, pisanim pravilima. Ovdje se pravila mijenjaju, kao u svakoj igri života. Nova pravila – sudaramo se s valovima i močimo. Ni jedan ne propustiti. Ganjamo valove, bacamo se u oblake pjene.

Luka. Vezane jedrilice ne isplovljavaju danima. Muškarci ispijaju kavu ispred restorana i zabavljaju se gledajući nas ovako mokre i sretne. Klopot do kraja nepovezanih žica na jedrilicama. Smjerokazi se vrtoglave.

Hotel. Soba. Dio priče samo naš.


Okovi

Stojiš na vratima promrzlih prstiju i toplog pogleda.
Pružaš mi ruke da ih ugrijem.
Skidam ti polako odjeću i grijem tijelo usnama.

Širom otvorenih očiju pratiš mi pokrete.
Strpljivo i željno iščekuješ svaki dodir.
Zadnji komad malene tkanine pada na pod.

Spuštaš se u toplu kupku i osmijehom
me zoveš da ti se pridružim.
Bez riječi, tvoj sram se pretvara u požudu.

Lilie